you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

21.04.2005.

Đavo u gradu

Za rođendan mi je dida poklonio knjigu...



Knjiga, izdana 2005., se zove "Đavo u gradu - zbirka tužnih priča progonjenih i prognanih Banjalučana", autor je Banjalučanin, koji trenutno živi u Skandinaviji. Knjigu je napisao pod pseudonimom Karlo Bednar u izdanju AARiS d.o.o. Kastav, a recezenti su Dr. Dragutin Drago Sokal i Aleksander - Aco Ravlić.

Moj se djed u drugom svjetskom ratu borio u partizanima. Kao mlad, sedamnaestogodišnji momak im se priključio. Protiv fašista se borio i njegov stariji brat Z., koji je pred sam kraj rata poginuo. Njihova mati još je dugo vremena znala stajati na vratima obiteljske kuće čekajući povratak nestalog sina. Jedna ulica u Banjaluci, u naselju Budžak, nosila je ime po Z., a ostala braća i sestre su u sjećanje na njega, sinove nazvali njegovim imenom. Kako je moja mama bila jedinica, moj djed je njoj dao žensku izvedenicu bratovog imena.

Banjalučka ulica Z. je odavno preimenovana, a ni moj djed više u Banjaluci ne živi. Protjeran riječima da se kao "ustaša goni svome Franji" (?), moj djed je početkom 1992. napustio Bosnu. Protjeran od dojučerašnjih komunista, a preko noći osvješćenih nacionalista i velikih vjernika, koji iz naftalina izvukoše prašnjave ikone i zaboravljene svece i slave... Protjeran od onih, koji su Banjaluku počeli nazivati svojom... A tek što su "šljegli"...