you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

27.05.2005.

Ljudski trag III - Franjevci

Prijevod dokumenta koji nosi naslov UPUTE MNOGOPOŠTOVANIM OCIMA PROVINCIJALIMA HRVATSKIH FRANJEVAČKIH PROVINCIJA poslala je u srpnju 1941. godine vrhovna uprava Franjevačkog reda iz Rima i on svjedoči o tome kako su izričite i striktne norme ponašanje formulirane na samom početku rata da bi se pokušala izbjeći svaka moguća zloupotreba i eventualno kasnije optuživanje. Takav izričit i jasan dokument nije napravila ni jedna ondašnja institucija.

UPUTE mnogopošt. Ocima Provincijalima Hrvatskih franj. Provincija

1. Razborito ali odlučno nastojati, da se provede zaključak provincijalnog sastanka u Zagrebu od 10.-12. juna o.g. prema kojem nijedan franjevac ne smije biti učlanjen u Ustaškom hrv. pokretu.

2. Sa svom odlučnošću nastojati, da se franjevci bave samo duhovnim i svećeničkim poslovima, a svjetovne i političke poslove da prepuste svjetovnjacima i njihovoj odgovornosti.

3. Franjevci ne smiju imati nikakva udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog ili nepokretnog, u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljivanju Hrvata u dosadašnjim srpskim naseljima.

4. Dosljedno tomu nijedan franjevac ne smije biti:
a) - u odborima i sudovima u istraživanju krivnje četnika i drugih Srba prema Hrvatima, te u izricanju kazna prema napred spomenutim,
b) - u odborima i uredima za naseljavanje Hrvata u srpskim naseljima i na imanjima oduzetim Srbima
c) - u odborima i uredima za iseljivanju Srba i oduzimanju njihovog imetka.

5. Ni franjevačke župe, ni samostani ni provincije ne smiju primati na dar ni kupovati ni pokretna ni nepokretna dobra, koja su prije rata pripadala Srbima i Židovima.

6. U koliko budu u stanju, neka oci provincijali i ugledniji franjevci ulože sve sile kod vlasti i vodećih ljudi u današnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, da se ne čine osvete, da se ne progone nevini, da se ne oduzimlje imetak i ne vrši nasilno preseljivanje Srba iz njihovih dosadašnjih postojbina.

7. Gdje se god pruži prilika, neka franjevci uzimaju u zaštitu progonjene Srbe i Židove i pred narodnim masama i pred državnim vlastima. U koliko mogu neka oci provincijali i samostanske starješine oprezno i skrovito, i materijalno pomažu progonjenu i potrebnu braću Srbe.

8. Franjevci ne smiju imati nikakova udjela u nasilnom i masovnom prevadjanju pravoslavnih na katoličku vjeru. Nikakovu pravoslavnu župu ne smiju primiti na upravu, sve da im je i preuzv. gg. mjesni Ordinarij ponude. Naravno pojedinačni prelazi na kat. vjeru iz uvjerenja i u punoj slobodi dozvoljeni su i poželjni danas kao i uvijek.

9. Sa franj. župa, gdje su katolici izmiješani sa Srbima i drugim inovjercima valja ukloniti dušobrižnika (župnike i kapelane) koji su naprasiti i nerazboriti, i na njihovo mjesto postaviti ljude, zrele, dobre i oprezne.

10. Ako bi se koji franjevac, zanesen narodnom suverenošću ogriješio o dužnu snošljivost prema inovjercima i o krščansku ljubav prema bližnjemu, ima se kazniti prema težini svoje pogreške, na prvom mjestu s premještajem u drugi kraj, gdje neće imati prigodu za slične prestupke.

Rim, 24. jula 1941.
.....

Godine 1973. fra Anto Perković, koji je 1942. godine bio gvardijan u samostanu na Petrićevcu, na osam tipkanih stranica napisao je svoje sjećanje o tome što se događalo u ono vrijeme kada je izvršen zločin u selu Drakulić kod Banje Luke: kako se ponašao fra Tomislav Filipović, kako biskup fra Jozo Garić, što je on radio i što se u to vrijeme pričalo o tome zločinu.

Sjećanje je napisano na molbu fra Anđela Kajića, koji je u vrijeme rata bio provincijalom Bosne Srebrene. Fra Anto je u vrijeme pisanja sjećanja bio župnik u Šabcu, u Srbiji.

.....

Izvatci iz knjige Zapisnika sa zasjedanja Definitorija Franjevačke provincije Bosne srebrene, koje je započelo 28. travnja 1942., svjedoče da je uprava Provincije pomno razmotrila slučaj mladog samovoljnog fratra i, bez dvoumljenja, jednoglasno odlučila kazniti ga najvišom mogućom kaznom: izgonom iz Reda. Iz dokumenta se vidi kako je postojala odluka starješinstva kojom se zabranjivalo odazivanje franjevaca na vojne pozive.

.....

Dokument upućen biskupima u Zagreb, Banju Luku, Mostar, Sarajevo i Đakovo kojim ih se obavještava da dvojica dosadašnjih članova provincije Bosne Srebrene nisu više franjevci. Jedan od njih je Tomislav Miroslav Filipović.

ostatak...