you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

29.05.2005.

Borac

Ponekad poželim pisati o sretnim danima moje banjalučke mladosti. Što se pri spomenu njegova imena ne mogu sjetiti večeri kad su se Borčevi rukometaši slaveći pobjedu na Europskom Kupu, vratili iz Moskve u Banjaluku, koja ih je s ponosom očekivala. Mogla bih napisati koju riječ i o ljetu kad smo odsjeli u istom hotelu. Kao član nekakvog Odbora rukometnog kluba Borac, otac moje tada bliske prijateljice sa sobom je u Umag, gdje su se za predstojeću sezonu pripremali rukometaši, poveo i svoju obitelj. Nekoliko dana kasnije, na njen poziv, pridružila sam im se.

Al' ja se sjetim ratnih dana, kad sam ga u Njemačkoj imala prilike ponovo susresti. Bio je tada u vezi - a u međuvremenu saznadoh da se oženio njome - s meni jako milom i dragom djevojkom iz poznate banjalučke obrtničke, a tada već prognaničke obitelji.

Sjetim se poslijepodneva kad sam po tko zna koji put don quixote-ovski, kako samo ja to umijem, jurišala na vjetrenjače. Trojica Banjalučana, među njima i on, objašnjavali su mi nadasve pravednu borbu goloruke srpske nejaći. Kao odgovor na moje pitanje čime su Banjalučani nesrpske nacionalnosti zaslužili progon iz rodnog grada, dobih, kao i uvijek, pragmatičan odgovor, da je rat i da ih ima tamo nekih, nama svima nepoznatih, ali ih ima, tamo nekih i iz Karlovca, koji su također morali napustiti svoje rodno mjesto.

On je sjedio u fotelji i podigavši kažiprst prema meni rekao da "možemo biti sretni" što su Srbi u Banjaluci, da su kojim slučajem Muslimani.... Valjda je mislio da i sebe mogu ubrajati u sretne. Ne sjećam se njegovih riječi - je li rekao da bi u slučaju da su Muslimani preuzeli vlast u gradu bilo sto puta gore ili svoju misao nije ni dorekao. Znam samo da sam mu se unijela u lice i odgovorila, da bih itekako voljela da su Muslimani ti koji harače Banjalukom, jer tad bi i on bio "u istim govnima kao i ja", pa bismo drugačije razgovarali. Okrenula sam se i napustila odabrano društvo velikih boraca, koje je svoj patriotizam umjesto u blatnjavom rovu znalo ispoljiti samo dižući tri prsta za stolom neke njemačke birtije.

Borac Banja Luka