you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

14.08.2005.

Sjećaš li se Davora?

Biskup Franjo Komarica svojim me riječima podsjetio na posljednji veliki egzodus nesrpskog stanovništva iz banjalučke regije, koji se zbio tih dana kolovoza, točno prije deset godina... U jednom ljetnom danu, 1995., u čamcima na vesla preko rijeke Save prešlo je 2100 civila. Od 14. kolovoza 1995. do kraja rujna 1995. čamcima je preko rijeke Save preveženo 21000 prognanih... Šimun Penav je ove godine izdao knjigu pod naslovom "Progon Hrvata i Muslimana s banjolučkog područja 1995.".

Činilo se da je tih dana svatko tko je do tada uspio izbjeći progon iz rodnog mjesta bio na obalama Save... Slike prognanih, duboko uronjenih u blato, starih i iznemoćalih, na štakama, jedva hodajući uz savsku obalu... ljudi pritrčavaju, pomažući im dospijeti do suhe uzvisine... Sjećam se krupnih crnih očiju jedne male Romkinje koja je stajala pokraj rijeke...

Koliko je puta tokom rata biskup Komarica odgovarao ljude od odlaska sa rodnog ognjišta... Njegove riječi ohrabrenja tada su mi se činile sulude... gdje ostati? tu gdje postadosmo građani drugog reda? Čudila sam se; zna li on što to uopće zahtjeva... Zar su mu maltretiranja stanovništva u njegovoj biskupiji bila strana?

No, Komarica je znao, znao i bespomoćno se pokušao oduprijeti prljavoj igri, mnogobrojni apeli ostadoše samo vapaji na papiru. Dogovor među moćnicima rata bio je odavno donijet... Srpski nacionalisti istjeruju Hrvate iz banjalučke regije, a iz tog doba ne postoji jedan jedini protest službenih hrvatskih vlasti srpskoj strani...

"U Karađorđevu tog 13. 03. 1991., inspirator svega zla na prostorima bivše SFRJ, S. Milošević, sa svojim ništa manje malignim asistentom, F. Tuđmanom, dogovorio je provedbu projekta "humano preseljenje naroda i razmjena teritorija", što je eufemizam za uspostavu Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun BiH. Sredstvo provedbe trebao je biti rat, a ratnohuškačka propaganda i masovni zločini trebali su proizvesti dovoljno mržnje među ljudima i narodima da do rata uopće dođe. I bi tako! I posljedice su ostale! Nepopravljive!" riječi su to meni dragog poznanika.

Samo nas je kao pijune u šahovskoj igri "pomjerilo" ili "pojelo"... Ujedinjeni narodi prozvali su Davor humano središte svijeta 1995.