you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

08.01.2006.

Mozak i metak



Mozak i metak nemaju ništa zajedničko,
pa ipak se znaju često susresti u Bosni.
Oboje tada mogu zažaliti zbog susreta:
mozak zato jer je mogao izbjeći metak,
a metak jer je mogao ranije sresti mozak.

Zlatko Lukić je došao na ovaj Svijet 1953., u Zagrebu, ne svojom voljom kao i svi, a naravno dijete je iz miješanog braka jer su mu se roditelji upoznali na izgradnji famoznog Auto-puta "Bratstvo i jedinstvo" čija je trasa trebala da vodi u komunizam.

Već u pelenama odriče ga se očeva porodica, jer otac ne dozovljava da se dijete krsti, a kasnije i majčina obitelj jer odbija da se nedonošče obreže. Neopterećen nacionalnim i vjerskim identitetom školuje se u Banjaluci, a piše od gimnazijskih dana. Putuje od Triglava do Gevgelije vjerujući u ljude, a ne u nacije. Piše. Dobiva republičke nagrade za poeziju 1975, za pripovijetku 1978, za dramu 1982, a čak biva uvršten u jednu antologiju savremene bosanskohercegovačke pripovijetke 1979. Piše i dalje. Sve tri izvedene drame: "Crveni kesten" 1980, "Djeca noći" 1984. (Studentsko pozorište iz Banjaluke) i "Hibernatori" 1987. (Radnički teatar iz Banjaluke, Jajačko i Dobojsko pozorište) bile su pod prismotrom partijske policije kao "neopućudne". Naravno, piše i pored svega toga. "Hibernatori" su u izvedebi Jajačkog pozorišta igrana je u dvadeset i kusur gradova BiH, Hrvatske i Slovenije.

Pošto se mješoviti bračni partneri u bivšoj Jugoslaviji nisu uspjeli dogovoriti o brakorazvodnoj parnici dolazi do ubistva i njegove domovine Bosne (rat je ubijanje, zar ne?), pa autor od maja 1991. do oktobra 1992. izbjegava pet regrutacija u RS. Logično; gubi posao, ali i dolazi na top listu za odstrijel. Odlazi u Švedsku, pa u Norvešku. U progonstvu, za devet godina piše: "Bosanski trokut 1991/96, "Mozak i metak" (Banjalučka trilogija) 1995/98, sakuplja i pravi zbirku poslovica u govornim jezicima BiH pod nazivom "Bosanska sehara" 1993/2001, "Bosanski rodoslovi" 1978/1998. (biografije i rodoslovna stabla Kotromanića i bosanskog visokog plemstva), "Knjiga kraljeva" 1978/2000. (atlas rodoslovnih stabala svih evropskih vladarskih dinastija i većih plemićkih obitelji od antike do kraja 2000. godine).

Zbog ispolitiziranog žirija 1998. izmiče mu nagrada za roman "Karađoz" na konkursu "Fondacija otvoreno društvo", G. Sorosa, pa roman objavljuje na Internetu 1999. U petnaest mjeseci ta stranica na internetu otvorena je samo nekoliko hiljada puta. I dalje piše.

Istovremeno radi kao novinar u "Glasu BiH" 1993/95. (Stockholm), dopisnik-suradnik evropskog izdanja "Oslobođenja" 1995/98, "Behara" 1995/96. (Zagreb), "Bosanske pošte" 1996/2000. (Oslo) i "Bosanske riječi" 1996/2001. (Göteborg).

Četiri puta; od 1995. do 1999. tvrdoglavo idealistički se vraćao u BiH i radio u redakcijama novina, radija i televizije, ali se nije uspio održati jer nije pristajao na nova, nacionalna pravila igre. Sada živi, koliko je to moguće u Norveškoj i piše. Objavljuje svoje radove na internetu ne bi li neko primjetio to njegovo pisanje. Na www.cyberbulevar.com objavio je "zabavne" novele: "Zaljubljeni u ljubav" i "Tajnu ljepote", a još uvijek se mogu naći linkovi za: "Karađoz" i "Genealogija Bošnjaka".

Wikipedija o Zlatku

Interview

Bit će frke o Banjaluke

Laku noć Banjaluko, ma gdje da si,
ljepša si u mojim snovima,
bio ja trijezan ili pod gasom.
volim te u sebi, a ne sebe u tebi.