you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

12.04.2006.

A sad, laku noc, tebi Banjaluko

Nemam obicaj odgovarati na komentare mojih citatelja, no rado bih se osvrnula na rijeci nepoznate Banjalucanke ispisane na prici "Ne pada snijeg da prekrije brijeg...", jer nije prvi put da mi netko svo zlo sto se desilo u mom rodnom gradu pokusava objasniti, opravdati zlom drugog nacionalnog predznaka. Rado bih objasnila da po mom skromnom misljenju se zlocin zlocinom ne pravda, niti se banjalucki obraz moze osvjetlati spominjuci tamne mrlje drugih bosanskih gradova. Dapace, ako usporedimo Ferhadiju u Banjaluci i Sabornu crkvu u Sarajevu odgovor se sam namece, svakome tko zeli se s istinom suociti. Suvisno je spomenuti da takve usporedbe nisu nikakva utjeha prognanima, da ne velim da su krajnje neumjesne i govore o sebicnom pomanjkanju empatije prema tudjoj bolnoj sudbini. Sto najbolje govori zelja da se neciji nasilan progon proglasi kao sestica na lotu. Ako se meni ne vjeruje, grad je pun srpskih izbjeglica iz Hrvatske, pa nek se njih pita!

Osvjetlati obraz i uzdici se iznad svog zla nije moguce okrivljujuci i blatiti druge, nego pogledati istini u oci i krivce poimenice spomenuti i osuditi... Ako nisu Banjalucani krivi za progon ne samo nesrpskog zivlja iz Banjaluke, a tko je ? Marsovci ? Svatko nek' se nosi sa svojim bremenom, a ljudski trag u Banjaluci nije izbrisan, to govori i njegovo postojanje na ovom blogu... ipak ocigledno nikad nije dovoljno za spomenuti da su neki Banjalucani mrznju zagovarali, neki ju odobravali, neki su prebijali, rusili, otpustali, tudje stanove uzimali... neki su starim poznanicima glavu okretali, neki su sutjeli... a neki i danas zive s svima njima... u toj istoj Banjaluci, otvorenoj za sve koji ju takvu vole...

...

Nisi ti sad nista bez nas,
"tko Ti je dusa, srce, a i glas"?
Pa, kad sve to znas,
Ne srami se sad' nas.

... kad se svoj Gospodi das,
Zadnji ples je valjda nas?!