you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

02.11.2006.

Jedina moja

Kako vrijeme izmiče, Banjaluku sve više posjećujem zbog njenih mrtvih, nego živih građana. Ne optužujem, niti sam jalna, nit gorčina iz mene zbori, samo primjećujem da vrijeme nesputano leti.

 

Na grobljima kao da je vrijeme stalo, i kao da je neki od predratnih Dana mrtvih što sam znala upaljenom svijećom u sutonu dočekati. A kako godine prolaze sve više svijeća palim, sve manje Banjalučana poznajem. Jedna za jednom nit koja me još veže za rodni grad se prekida il me rodnom gradu još više steže. Jer tko će u sutonu zapaliti svijeću ?