you are always on my mind

...Banjaluko... volim te u sebi, a ne sebe u tebi...

10.02.2007.

Kad su došli po mene...

Posjetih danas kratko međunarodnu konferenciju o utvrđivanju istine o ratnim zločinima i sukobima, organiziranu od strane Dokumente, Centra za suočavanje s prošlošću.

 

Jedan od posjetitelja konferencije bio je i književnik i povjesničar Danijel Ivin, poznat po tome što je nasilje i deložaciju hrvatskih građana velikom većinom srpskog podrijetla, pokušavao spriječiti i na način da je osobno s svojim istomišljenicima zaštitnički stajao uz preplašene stanare, a nasuprot podivljaloj i pijanoj vojnoj bagri.

 

Na jednom predavanju naslovljenom "Umjetničko izražavanje u kazivanju istine" susretoše se dva različita mišljenja o tome kolika je krivica tj. odgovornost onoga koji je šutio u ratu. Lako je osuditi počinjena djela, lako se zgroziti nad govorom mržnje.... No, može li netko biti proglašen krivim, jer nije htio imenovati zlo koje je bilo sveprisutno tih godina rata ? Jer nije spriječio zlo koje se svakodnevno događalo njegovim sugrađanima... Može li biti odgovoran onaj, koji nije činio zlodjela, niti ih podržavao, nego ih je šuteći promatrao ?