Današnji Banjalučani neće pogledati film “Grbavica” sarajevske redateljice Jasmile Žbanić. Vele današnji Banjalučani da “film ne može financijski opravdati uvrštavanje u repertoar”. I uistinu je tako… počev od početka devedesetih današnji Banjalučani ne žele gledati… progon svojih dojučerašnjih sugrađana, rušenje vjerskih spomenika, kamioni puni ratnog pljena sa slavonskog fronta… tko će sad pod stare dane progledavati ?! Ni Oscarom okrunjena “Ničija zemlja” nije bila naišla na plodno banjalučko tlo. A ni berlinski “Zlatni medvjed” se Banjalučanima ne doima; međeda se ionako ima na pretek.
Objašnjavaju današnji Banjalučani da bi prikazivanje filma bilo kontraproduktivno. Mogle bi im se, ne daj Bože, otvoriti oči.
kad sjediš u mraku toliko dugo i onda naglo izadjes na svjetlo, mozes i oslijepiti
oni se, vidis, brinu o zdravlju svojih sugradjana…
Bas tako, svi su progledali, a tzv banjalucani ostadose u mraku. Bojim se da ce im to vise naskoditi zdravlju nego ih sacuvati od nedaj boze sljepila. Ma nisu to pravi banjalucani. Grad je pun doslji koji se jos boje da kad se sve osvjetli morati nazad u opanke i u brda.
Ničija zemlja je kanta od filma a Grbavica jos gora…
Zasto bi ljudi to gledali?
P.S.
nama su se oci otvorile 91
P.S.P.S
Proslo je dragi moji 15 godina… mislim da bi neko drugi
trebao poceti otvarati oci….
P.S.P.S.P.S.
Vrbasu poljubac a sekici nesto drugo…
Istina im je bolna i zato ne žele vidjeti film, ponavljam: istina je doista vrlo bolna pogotovo ako su tu bol prouzrokovali oni koji vjeruju u svoju “istinu”. Banjalučani, oni današnji quasi Banjalučani postali su egzistencijalisti i čujem ih kako vrlo često citiraju Jeana Paula Sartrea: “Pakao… to su drugi!” Jer oni su dosegli svoj raj, svoju Švicarsku koju im je Karadžić obećavao. Fuck!
serite, serite, ne znam samo cemu to vodi.
Za pocetak pokazuje neciju nekulturu. sapienti sat.
za Nazifa Gljivu: ako su ti se oci pocele otvarati ‘91 onda bi bilo bolje da se nisu ni otvorile…Zbog takvih kao ti danasnja BiH nema prosperiteta.
Valjda ste pročitali onih par priča iz knige Đavo u gradu pa vam se makar malo otvorilo bar jedno oko.Šteta što su se Nezavisne novine uplašile pa nisu nastavile objavljivati sve priče.
Ovo je realnost ili primjer kako se ljudima otvaraju oci… cak nisu ni Srbi u pitanju.. u ovom slucaju otvorile su se oci malim Hrvatima i malim Bosnjacima…
Potukli se zbog Grbavice
Nakon projekcije filma Jasmile Žbanić u Zepču, došlo je do masovne tučnjave. Prethodilo joj je verbalno prepucavanje i vrijeđanje veće grupe mladića i djevojaka na nacionalnoj osnovi.
U velikoj tučnjavi najmanje desetak mladića, koja se dogodila nakon projekcije filma Grbavica za učenike Srednje mješovite škole Žepče, u ponedjeljak navečer su ispred Doma kulture tri osobe ozlijeđene, piše Večernji list.
Incident je nastao nakon što su učenici dviju srednjih škola, koje rade po federalnom, odnosno hrvatskom nastavnom planu i programu, pogledali film redateljice Jasmile Žbanić.
Nakon masovne tučnjave mladića, lakše tjelesne ozljede zadobili su Emir K. (1985.), Adnan H. (1987.) i Marinko M. (1987.) iz Žepča, i svi su poslije ukazane pomoći u Domu zdravlja pušteni kućama na liječenje.
..pricajte mi malo o vasim otvorenim i mojim zatvorenim ocima… meni se cini da ja iz moje tame bolje vidim nego vi sirom otvorenih ociju…
😉
ofanziva,samo ofanziva!
Hej,otrovni gljivaru -teško majci koja te rodi i zemlji po kojoj takav otrov hodi .Priznaj ko ti je otac-Karadžić ili Gugo Lazarević pa ćemo ti sve oprostiti.
Gradonačelnik Banjaluke
citam sve ove postove i totalno sam razocarana. Banjaluka, Banjaluka… nije li grad sam po sebi nesto o cemu bi se trebalo pisati a ne prepucavati se ovim putem.
Ko je kriv? Svi su krivi i to je istina sa kojom se iskompleksirani bjednici ne mogu suociti. I zato i postoji toliko mrznje na ovom svjetu.
I cuj, danasnji Banjalucani!? Banjaluka nekad i Banjaluka danas, to se ne moze uporedjivati kao ni mnoge stvari. Banjaluka danas pripada nama, mladjim generacijama pa nije ni bitno u kog Boga vjerujemo.
Odavno me nijedan tekst nije ovoliko iznervirao kao vecina na ovom blogu. Ne zelim da uvrijedim autora, pisem dobronamjerno ali kad sam spazila naziv “Banjaluka”, pomislih: “Eh, da vidim nesto i o svom gradu”. I imala sam sta i da vidim. Banjaluka je divan grad a ljudi koji u njemu zive su dobri i losi kao i u svakom drugom gradu. Oni koji su silom prilika otisli, nisu krivi i zao mi je, iskreno mi je zao ali i iz ostalih gradova ljudi su odlazili i izgubili svoje domove. To nije razlog da blog pod nazivom “Banjaluka” odise vrijedjanjem.
Znam da cu biti pogresno protumacena i da cu naici na kritike ali stojim iza onog sto sam rekla.
Razocarana
hvala ti na tvom javljanju.
Ne znam jel stvarno toliko tesko shvatiti da prognanom nije nikakva utjeha kad mu se veli da je i iz drugih gradova protjerano ljudi? Ja se nikad ne bih usudila jednom prognaniku iz Hrvatske nabiti na nos da ima i drugih gradova iz kojih se ljude tjeralo… Ako meni, kao prognanoj Banjalučanki ne vjerujes, a pitaj onda one brojne prognanike iz, recimo Hrvatske, koji su u Banjaluci našli novo utočište… možda ti njihova patnja više znači, pa ćeš bolje shvatiti njihovu bol i nećeš je pokušati banalizirati neprimjerenim usporedbama; jer zlo ne opravdava zlo.
Niti vjerujem da te vrijedja ako takav jedan prognanik veli da je prognan i da tuguje, a zašto te vrijeđa to što ja na ovom blogu pričam o banjaluckom progonu, to ti valjda bolje znaš od mene.
U svakom slučaju ti želim sve najbolje! Jednog dana će možda moje riječi konačno biti shvaćene onako kako trebaju. Ponavljam: i u doba zvijerstva postojao je ljudski trag u Banjaluci, a postoji i na ovom blogu, stoga nisu niti će ikad biti svi isti.
Pozdrav
Banjalučanka
p.s. Mislila sam da će nam Nazif Gljiva objaviti vijest kako se piratska verzija Grbavice prodaje ko luda… 😉
Filmovi “Nicija zemlja” i “Grbavica” treba svi da vide.Oba filma su nagradjena,i imaju poruku.Ja znam da gore navedeni gljivar (a mozda je cobanin po vokaciji)ce sigurno reci da su oba filma mudjahedinska propaganda.Znate sta gospon gljivare kad ste bili kadri vi i vama slicni srusiti dva spomenika neprocijenjive vrijednosti onda me nebi iznenadilo da ste u zanosu rusenja srusili i sve hidrocentrale pa da tako imate jos ljepsi ambijent mracnog srednjeg vijeka.Samo ima jedna istina :ta vasa nakaradna,nastrana,unapred osudjena banana-republika mrska broji dane,i vjerujte mi da ce doci u Banja Luku oba filma a Rasu i Ratka cekaju sobice 2×2 Hagu.
Film Grbavica je zasluzio nagradu,samo taj film je film o uopsteno svim silovanim zenama a ne samo onim sto su ih silovali srbi.Film nicija zemlja je bezveze film i nije nista vrijedno gledanja.Samo stice se utisak kroz neke tvoje komentare da(ne mislim na sve)da ti ogorcenje zato sto si prognana iz bl pomuti razum.Shvati to kako hoces ali nisu svi oni prognani dobri(niko takvo sta ne zasluzuje)a mi koji smo ostali losi.Na kraju mislim da sam ja gore prosao od tebe nisam htjeo u rat,a nisam mogao u hrvatsku kao srbin jeli,a ni u srbiju jer su nas i tamo proganjali kao pse i proglasavali izdajicama i slali nazad u lancima osisane kao logorase da se arkanovi bolesnici izivljavaju na nama.Znas i mnogi od nas su se krili po stanovima i nisu izlazili mjesecima i bili hapseni i smrzavali se i na kraju i ginuli u nekim kaznjenickim dezerterskim jedinicama po nekim planinama i zato mi mrak padne na oci kad mi neko napise kako ste svi vi tako fini a mi tako losi.Ili kad mi kaze vi ste srusili djamiju???Koji miiiiiii?Vi ste zatvarali oci kad su nas tjerali?Ko je zatvaro oci?Jest ja sam sa svojih tad 18 god mogao to da sprijecim sve?Pod ja mislim na sve nas generacijski i mislim serite i dalje ko vas jebe.
Najvjerovatnije si u pravu i film uistinu ima univerzalnu poruku. Zar onda još više ne začuđuje odluka distributera (il koga već) da se u Banjaluci i okolnim mjestima taj film neće prikazivati ?!? A ta odluka (a ne film kao film) bijaše tema ovog posta, jer ionako vrijedi ona de gustibus…
A što se tiče mog bloga…Nitko te ne tjera da ga čitaš. Niti te itko spriječava da otvoriš svoj blog i ispuniš ih svojim doživljajima. Zašto ne? Pročitati misli i stavove osobe koja se pokušala oduprijeti zlu iz redova vlastitog naroda. Sigurno poznaš onu:”U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci !” Ja znam da bih te s velikim zanimanjem čitala.
Ostatak tvog komentara ću prenijeti na naslovnicu, pa da konačno pokušamo razriješiti tu misteriju tko je srušio Ferhadiju. Jal Marsovci jal Drekavac!
E sad zna se ko je srusio ferhadiju pa muslimani brate;-)
Salim se,znas u svakom zitu ima kukolja,e srpski kukolj je srusio ferhadiju i ostale djamije,ili srpski drekavci kako hoces,i ja se stidim tih ljudi koji poticu iz uslovno receno mog naroda jer ne osjecam nesto pretjerano privrzenost naciji,samo me nervira kad neko kaze ej vi srbi il nebitno muslimani ili hrvati ste uradili ovo ili ono.Jesu konkretno djamije rusili ljudi koji sebe srbima nazivaju al ja ne zelim da me neko svrstava s takvima u bilo sta razumijes.A sto se tice distributera filma on je hrvat,i neznam zbog cega je on odlucio da se film ne gleda u bl,mislim da bi bio normalno prihvacen kao i svuda.Mislim da bi ja i ti lako nasli zajednicki jezik i stavove po pitanju onog sto se desilo na ovim prostorima samo tesko je neke stvari dokazati onima sto gledaju samo svoj dnevnik i svoje politicke emisije a takvi su nazalost vecina u sve tri naroda zastupljena na teritoriji bh.Dobar tije blog.
Mislim da se znamo.
Nitko te ne može svrstati tamo gdje ne želiš biti svrstan. 😉 Uspjela sam se oduprijeti tome, iako me se pokušavalo – nehotice il (zlo)namjerno – prozvati il’ strpati u jedan od ponuđenih nacionalnih šablona. Kao da je nacionalnost jedino što određuje osobu, njen stav i njena djela. Kao da izvan nacionalnih torova jedinka ne može opstati. Kao da – na kraju krajeva – na Balkanu nekoć nije vladalo bratstvo i jedinstvo. 😉 Odavno već pored riječi “nacionalnost” ostavljam prostor prazan. Mislim da je to isuviše intimno, isuviše složeno da bi se jednom rječju – koja ionako ne postoji – dalo opisati.
Hvala ti za komentar. Moj blog nema želju generalizirati, niti biti pretenciozan. Slučajnom čitatelju može zvučati sumoran i jednoličan, jer jedino čime se bavi je prizivanje polako već izbljedjelih sjećanja na sretno djetinjstvo stopljenih s prognaničkom tugom za rodnim gradom. A vlastita tuga je svakome najteža.
Ako misliš da se poznamo, javi mi se na mail.
hahaha. Divan post. Oni to neće nikad ni vidjeti, pa šta od toga onda očekivati- onaj ko nesto nema nemoze to drugome ni dati.
Nismo mi jos za pomirenje…sve to boli…te optuzbe…
1941….
1991….
A ajde da zaboravimo i bratstvo i jedinstvo svih nasih naroda i narodnosti. Da svi zivimo kao dobre komsije kao sto to rade na zapadu. Kuca uz kucu i veselje je u jednoj a drugi samo pozeli sve najbolje i okrene se na svoju stranu. Mi smo se iskenjavali sa dobrim zeljama a onda pozeljesmo i tudju zenu i zemlju i ostalo…
Za sve vazi isto…jeli smo g…a sad nemoj da lizemo kasike ostanimo vjerni ubjedjenju da smo nebeski narod (sva tri naroda).
draga autorko,gde u kako ja mogu kupiti knjigu Djavo u gradu,koju pominjes,iz Beograda sam,pre 24 godine sam se odselila iz BL,skoro sam otkrila tvoj sajt,neobicno mi se svidjaju tvoji textovi ali na zalost slobodno vreme mi je problem da sve iscitam ali i moje stanje u kom se nalazim nakon citanja istih.Nadam se da ces mi izaci u susret.Srdacan pozdrav iz Beograda.Gospodja Dragica Zorić.
Postovana gospodjo Zoric
ne zamjerite sto Vam tek sad odgovaram… Izdavac ove knjige je tvrtka: “AAris” iz Rijeke (tj. Štivar 7, Kastav)… Mobitel bi trebao biti 00385 – 98/ 711-699. Pokusajte, ako ne bude islo, javite mi se ponovo, pa cemo vidjeti kako dalje.
pozdrav
Autorica